Već smo stigli do dvije i pol godine! Bilo je ovo prilično stabilno tromjesečje. A pod stabilno, mislimo – očekivano. A puno emocija, teškoće sa spavanjem i “Ne” faza su očekivani pa time i dalje prisutni. No primijetili smo veliki napredak na kognitivnom planu. Zato krenimo istražiti što sve možemo očekivati kod djeteta s dvije i pol godine.

Sadržaj

1. O bolestima, cjepivima i doktorima
2. Što je ovo i što to znači?
3. Trpanje svega u usta. Opet.
4. Igrati se ili ne
5. Faza istraživanja – Samo mi daj nešto novo!

U ovom članku istražujemo što sve možemo očekivati od djeteta u drugom tromjesečju treće godine. Ako Vas više zanima prva godina djetetovog života, pogledajte rubriku Prva godina djetetovog života. A ako Vam se dijete nalazi u drugoj godini života, možete saznati sve o tom periodu u rubrici Druga godina djetetovog života.

O bolestima, cjepivima i doktorima

---

Simbolička igra je u punom zamahu već neko vrijeme. Kao što smo već spomenuli, najčešće se odvija oko jedne glavne teme neko vrijeme. Posljednjih nekoliko mjeseci ta tema je bila bolest. I sve što ide uz to, doktori, lijekovi, bolnice i čajevi. Naše cijelo kućanstvo je bilo stalno bolesno i trebalo nam je liječenje.

Kupili smo doktorski set i naravno, bio je ogroman hit. Plišane igračke, lutke i mi, mama i tata, svaki dan smo pomno pregledani. Uvijek je našla nešto. Nekad smo imali običnu prehladu i pili smo puno čaja i jeli juhu, a nekad smo imali nešto ozbiljnije i morali smo u bolnicu. Pričali smo o virusima i bakterijama i kad trebamo antibiotike. Pričali smo o različitim dijelovima tijela i kako postoje liječnici specijalizirani za njih.

Bilo je zabavno i poučno, odlična aktivnost. Ali nakon tjedan dana, već nam je bilo dosta stalnog igranja bolesnika i odgovaranja na tisuće pitanja oko bolesti. No ne i našoj djevojčici. Što smo onda mogli nego se prisjetiti da joj je ovo trenutno potrebno? Iz nekog razloga, ovo je tema koju je trebala istražiti.

Simbolička igra je toliko, toliko moćna. Nije slučajna kao što se ponekad čini. Kroz nju, djeca ponovno proživljavaju trenutke boli i nemoći, ali sad s mogućnošću da ih promjene. Sjećaš se onog strašnog pregleda kod doktora, kad sam dobila bolno cjepivo? E sad ću ja biti doktor i doživjeti to iz drugog kuta. Djeca doživljavaju puno stvari koje ne razumiju i ne mogu izraziti riječima. Igra tu može pomoći, normalizirati i proraditi teške situacije.

Mi smo ove godine imali smrt u obitelji i puno smo posjećivali bolnicu. Vjerujem da je to i utjecalo na toliki interes za ovu temu. Što ako se jednom razbolimo i nikad ne budemo bolje? Mi pričamo o svemu, pa i smrti, na vrlo otvoren i konkretan način, ali kroz igru možemo proraditi i osjećaje koji često ostanu neizraženi.

Što je ovo i što to znači?

---

Što znači biti ljut? Što znači spavati? Ovo su prava filozofska pitanja. Ili samo naši todleri, koji pokušavaju shvatiti smisao svega. Hm. Uglavnom, možete se diviti ovom kognitivnom napretku neko vrijeme, a onda će postati malo naporno. I uskoro ćete se i sami zapitati, “stvarno, što to uopće znači?”. Dobrodošli u fazu “puno googlam i osjećam se malo manje pametno”.

No zapravo ovo može biti jako zabavno. Ovo je prilika da ponovno (ili prvi put) razmislimo o nekim stvarima koje uzimamo zdravo za gotovo. Ništa se ne podrazumijeva kroz oči djeteta. Odlično je što sada već možemo istraživati razne teme s djecom kroz knjige, pjesme ili video sadržaj.

Jezični razvoj je još uvijek fascinantan. Naša todlerica želi znati naziv za apsolutno sve u čitavom svemiru. A s tim dolazi neprekidan niz “Što je ovo?” pitanja. Toliko je toga što ne znaju, ali to ih nimalo ne smeta. Žele znati sve o svemu i vjeruju da mogu sve to saznati. To je nešto vrijedno čuvanja.

Ponekad, čak i znaju odgovor, ali žele ga provjeriti ili nadopuniti. Nekad je to samo uvod u razgovor. Kod nas je to često slučaj. Pokazat će na vranu i pitati što je to. Kad nadobudno odgovorimo “To je vrana,”, odgovorit će “Neee, to je pingvin preobučen u vranu!”. Onda će nastaviti objašnjavati kako pingvini ne mogu letjeti i kako žive na Antarktici. I kako ćemo mi posjetiti Antarktiku i ponijet tamo muffine. I kad ćemo praviti muffine? I… tako dalje.

Ključ je u aktivnom slušanju. U ovoj fazi todleri mogu pričati tako zanimljive priče, ako ih samo malo potaknemo i slušamo.

Još nešto vrlo često u ovom periodu je pitanje “Zašto?” Primjer: Idemo jesti. Zašto? Tijelo treba energiju. Zašto? Uh. Mi se baš nismo susreli s tim. Naša mala bi vjerojatno pitala što znači energija. No potreba iza tih pitanja je vjerojatno ista. Želimo potpuno razumjeti i istražiti neku temu ili samo razgovarati. Nekad je jako frustrirajuće, jer ni sami ne znamo zašto. No evo prilike za vježbanje reći “Ne znam” i istražiti temu zajedno, ako dijete to zaista zanima.

Trpanje svega u usta. Opet.

---

Ova tema je već toliko prožvakana. Šalu na stranu, samo žvakanje nije nimalo zabavno. Nakon dosta dugog perioda bez stavljanja svega u usta, već smo pomislili da se ne moramo više brinuti oko toga, no šipak! Ponovno je krenulo i to žestoko. Ne samo da liže i grize predmete, nego ponekad i svoje prste i kosu.

Ovaj put ne možemo ni kriviti zube. Drugi kutnjaci su već skoro potpuno vani, pa je najgore već trebalo proći.

Zna da ne stavljamo nejestive stvari u usta, ali je to još teško kontrolirati. Iskreno rečeno, mi vjerojatno očekujemo previše. Znamo da mala djeca imaju potrebu za oralnom stimulacijom i da je to način istraživanja svijeta, no nekako očekujemo da to prestane kada postanu “razumniji”, Znaju da se to ne radi! Pa da, i ja znam da ne trebam čupkati kosu ili gristi usne, ali ponekad to ipak radim.

Kad smo anksiozni, pod stresom, skoncentrirani na nešto ili samo umorni, naše tijelo radi po svome. Ima svoje mehanizme suočavanja. Neki od njih su prihvatljivi, a neki su problematični.

Često su djeca samo znatiželjna – “Hm, baš me zanima kakvog je ovo okusa”. No ponekad, griženje, žvakanje i lizanje pomažu pri regulaciji emocija. Stručnjaci se slažu da je do tri godine sve ovo skroz očekivano i razvojno primjereno. Čak i u starijoj dobi ne mora biti zabrinjavajuće. No ako primjećujete čestu anksioznost ili stres kod svog djeteta, bilo bi dobro pratiti koji su okidači.

Trenutno, mi se trudimo poštivati njene potrebe za žvakanjem. Tražimo ju samo da nam kaži ako je u “žvakačkom” raspoloženju i onda ponudimo nešto prihvatljivije. Za sad, mrkva, jabuka i celer su se pokazali okej alternativama.

Igrati se ili ne

---

Već smo rekli kako je igra najvažnija aktivnost u djetinjstvu i vjerujem da to nitko ne osporava. No trebamo li se mi igrati sa svojom djecom?

Brzo ćete uvidjeti da tu postoje dva prilično ekstremna i suprotna stajališta.

Prvi: “ozbiljni”. Ne igram se sa svojom djecom jer bi se djeca trebala igrati sama. Ne znam kako se igrati, preozbiljan sam za to. Djeca se trebaju igrati s drugom djecom. Dosadno mi je igrati se s njima. Odrasli mogu samo pokvariti dječju igru.

Drugi: “zabavljači”. Da, trebamo se stalno igrati s djecom. Ostavi sve što radiš i igraj se! Nikad ne dopustite da se djeca dosađuju. Uvijek im pripremite ili predložite što da rade. Stalno budite blizu da možete nadgledati. Trebamo biti uključeni u svaku njihovu aktivnost.

Kao što možete pretpostaviti, oba pristupa imaju nekih dobrih i nekih malo manje dobrih strana. Djeca trebaju različite oblike igre. Trebaju samostalnu, istraživačku, kreativnu igru. Ali trebaju i povezujuću igru s nama.

Kad smo zabavljači, ne dajemo djeci mogućnost istraživanja, vlasništva i vremena da procesiraju ideje. Svi trebamo mirno, fokusirano vrijeme pa i dosadu kako bi došli do zaista kreativnih ideja i rješenja. Ali kada se nikad ne igramo s našom djecom, gubimo odličnu priliku za ulaženje u njihov svijet i povezivanje na jednoj dubljoj razini.

Igra je toliko važna djeci da nesudjelovanjem gubimo uvid u dio njihove osobnosti. Važno je i tko inicira igru. Igra je i često poziv na povezivanje i dijeljenje iskustva. Ako dijete mora nas stalno “ganjati” i tražiti to povezivanje, nije toliko ispunjavajuće kao kad ga mi potaknemo.

Mora biti neke ravnoteža, iako u našoj obitelji naginjemo više na zabavljačku stranu. No volimo vjerovati da izbjegavamo one negativne strane ovog stila. Često smo tihi promatrači kad se u nešto zadubi i ne skačemo u svakom trenutku kad nas zove. Pustimo ju da pokušava, griješi i ne ulijećemo s gotovim rješenjima. Bar se trudimo. No obožavamo to što imamo priliku vidjeti njene misli, brige i želje kroz prizmu igre.

Djeca otkrivaju nevjerojatno puno o sebi ako smo tamo da to vidimo. Igra je i moćan izjednačivač – može učiniti velike, pametne i strašne roditelje smiješnima, blesavima ili malima. Daje priliku djetetu da se osjeća moćno, snažno i da preuzme kontrolu i inicijativu, a to su stvari koje djeci često nedostaju.

Igra ne smije biti mjesto kritike i moraliziranja. Ako nam dijete kaže da smo glupi, ružni ili naporni, nećemo “prekidati ulogu” da bi se zgražali ili držali prodike. Budite blesavi, plačite u ogledalu, ponavljajte isto pitanje deset puta; igrajte ulogu koju ste dobili. Ako niste raspoloženi za takvu igru, uzmite pauzu ili privedite igru kraju. Treba pričati i o tome, ali igra mora biti posebno vrijeme kada je većina ponašanja u redu. Naravno, ovdje pričamo o igri između nas i naše djece, jer je to situacija u kojoj je moć automatski na našoj strani.

Ima nekih igara koje nam mogu izazvati nelagodu. Posebno se tu ističe agresivna igra. Lutke se tuku, autići sudaraju, djeca se prave da se mačuju ili pucaju. Često u najboljoj namjeri krenemo “podučavati”, “Ne, ne tuku se, pa one vole jedna drugu!”, “Zašto uvijek moraš uništavati stvari?” ili “Igraj se nečeg lijepog”. Poznato?

Agresivna igra nije agresija, to je zdravo istraživanje različitih emocija i situacija u životu. Svi smo nekad ljuti, a djeca moraju naučiti kako se nositi s tim. U igri možemo vježbati različite reakcije, izreći možda neke “neprihvatljive” stvari i normalizirati situacije. Ako ne želimo sudjelovati, možemo samo promatrati i vidjeti s čim se naše dijete trenutno nosi.

Ponekad je u redu i sugerirati druge mogućnosti, ostajući u igri. Ako jedna lutka udara drugu, vi možete preuzeti ulogu druge lutke i reći “O, čini se da imaš puno ljutnje u sebi kad me tako udaraš!” Možda će druga lutka htjeti reći nešto više o svojoj ljutnji. A možda će reći “Samo te hoću razbiti!”. I to je u redu.

Sad dolazimo u stvarno izazovnu fazu roditeljstva – nošenje s djetetovom autonomijom. Da, već smo prošli “jedem sama i oblačim se sama” faze. No ovo je nešto drugo. Ovo je ideja da djeca mogu biti puno drugačije osobe od nas. Mogu imati različite potrebe, interese, perspektive ili načine nošenja s problemima. To može biti iznenađujuće – imaju li todleri planove, interese ili preferencije? Teško je napustiti našu potrebu za kontrolom, posebno ako smo sami odrasli u kontrolirajućem i autoritarnom okruženju.

No odgovor je da, bebe i djeca su osobe za sebe od samog početka. A od sad će se žestoko boriti za svoju autonomiju. Naravno, još uvijek nas trebaju i trebat će nas zauvijek. No trebaju nas da ih prihvatimo onakve kakve jesu, ne kakve želimo da budu. Da bismo ih prihvatili, moramo ih poznavati. A igra je jedan od najlakših načina da upoznamo našu djecu. Nađite vrijeme i način da se zajedno zabavljate, istražujete, pričate, čitate, mazite se. Na mora to biti cijeli dan, ali mora biti vrijeme odvojeno samo za njih, bez distrakcija i s otvorenim umom. Svi ćemo profitirati od toga.

Faza istraživanja – Samo mi daj nešto novo!

---

U ovom tromjesečju, nešto novo je postalo popularno – nove stvari! Naša mala je sva u novome: Nove lokacije, nova igrališta, nova odjeća, aktivnosti, knjige, pjesmice, priče… Samo novo!

Pretpostavljamo da je to radi napretka u kognitivnom razvoju kojeg karakterizira ovo razdoblje. Mlađa djeca uglavnom preferiraju iste, ili poznate stvari i aktivnosti. To im daje osjećaj sigurnosti i predvidivosti. Uz to, ponavljanje pomaže djeci da usavrše koncepte koje trenutno istražuju.

Na primjer, čitanje jedne te iste knjige dan za danom je zapravo korisno za djecu. To pokazuje da dijete još uči kroz slike koje se nalaze u knjizi te da još procesira riječi koje mu vi čitate. A kada dijete usavrši što se u knjizi nalazi, bit će spremno za sljedeću knjigu.

No brzina kojom djeca različite dobi procesiraju i uče nove informacije se drastično razlikuje. Na primjer, jednogodišnje dijete procesira i uči nove informacije duplo brže nego 6 mjeseci stara beba.

I tako, s napretkom u kognitivnim sposobnostima i bržim učenjem, potreba za novim podražajima dolazi puno češće. Primijetili smo kako naša mala pozorno sluša nove pjesmice i komentira o čemu pjesma govori. Ista stvar je s pričama za laku noć. Prati radnju priče, a idući dan prepričava što se događalo u priči.

A kad dođemo na igralište (posebno na neko novo), mora isprobati svaku spravu koja se tamo nalazi. Isprobava i kako koristiti sprave na igralištu na drugačije načine – kako se sve može spuštati niz tobogan, na koje načine se može penjati na mrežu, može li ležati na velikoj ljuljačci itd.

Čini se da djeca ove dobi ulaze u fazu istraživanja, ako gledamo na teoriju istraživanje naspram iskorištavanja. Ljudi, a posebice djeca i tinejdžeri, često preferiraju nove stvari i doživljavanje novih iskustava. To nam pomaže da usvojimo nova znanja, stvorimo osobne preferencije i da se unaprijedimo kao osobe. Kako starimo i manje je stvari koje možemo tek otkriti, preferiramo ulazak u fazu iskorištavanja. To je kada preferiramo poznate stvari i iskustva, i to one koje znamo da nam najviše odgovaraju.

Ima li tu kakve povezanosti faze iskorištavanja s najranijim djetinjstvom? Zapravo, bebe preferiraju poznate stvari zbog osjećaja sigurnosti i potrebe da ne budu preplavljeni svim tim novostima još nepoznatog svijeta. Kako djeca odrastaju, počinju sve više i više istraživati. A kada postanemo odrasli, i što smo stariji, sve više se okrećemo dobrim, starim, iskušanim i poznatim stvarima.

Zaključno, nove stvari i istraživanja su dobri zato što ne možemo znati što je najbolje za nas dok ne istražimo što više mogućnosti.

I to bi bio sažetak novosti koje možete očekivati u drugom kvartalu treće godine. Pridružite nam se ponovno u sljedećem članku gdje pričamo o novim izazovima i promjenama do kojih dolazi u trećem kvartalu treće godine.

Pribilježite se na Newsletter

Pogledajte ostale aktivnosti iz kategorija…