I stigli smo! Kraj prve godine djetetovog života je tu. Gledajući unazad, vrijeme je zbilja proletilo. Bilo je tu mnogo izazova, neki su uspješno prevladani a neki su još uvijek tu. Bilo je i mnogo stresnih trenutaka, no sve u svemu, bila je to radosna godina s mnogo novih otkrića gotovo svakog dana. Često čujemo od ostalih, iskusnijih roditelja: “uživajte dok su tako mali jer će vam uskoro nedostajati ovi dani.”

Article Contents

1. Mali istraživač – “Ja ću pokazati a ti slijedi”
2. Novi favoriti
3. Slušaj što kažem
4. Zbogom strah od kupanja

U ovom članku pričamo o dvanaestom mjesecu bebinog života, a ako vas zanima neki prijašnji mjesec, sve smo ih pokrili u kategoriji prva godina djetetovog života. Ako tek krećete s ulogom roditelja, ili tek čekate novog člana obitelji, možete započeti s člankom prvi mjesec novorođenčetovog života.

Mali istraživač – “Ja ću pokazati a ti slijedi”

Da nas netko pita “čega se najviše plašite u dvanaestom mjesecu djetetovog života” rekli bismo: “Ružnog vremena”. Ozbiljno. Mislim da je to jedna od najgorih stvari koje se mogu desiti. Ovaj smo mjesec postali vrlo zainteresirani za svoju okolinu i naučili kako dobiti što želimo pokazujući to prstićem. A s ljepšim vremenom, zimom skoro pa iza nas i dužim danima, stvarno puno istražujemo vanjski svijet!

Mali prstić samo pokazuje! Ovo drvo, ovaj kamen, ovaj auto, ovaj… Shvatili ste. Već smo spomenuli kako naša mala princeza ne voli vožnju u kolicima tako da koristimo klokanicu za naše šetnje. I kada uperi prst u nešto, moramo otići tamo kako bi to mogla dotaknuti. To u praksi znači da moramo doći do svakog drugog drveta kraj kojeg prolazimo. A to je pothvat kada šećete kroz park pun drveća!

No to je zapravo odlična stvar zato što to možemo iskoristiti za novo učenje. Prvo, omogućuje nova senzorna iskustva dok dodiruje različite objekte s različitom teksturom (još uspijevamo izbjeći kontejnere i kante za smeće, ali jedva). A već smo puno pričali o važnosti senzorne stimulacije u članku o aktivnostima za poticanje senzorne stimulacije. Drugo, to nam omogućuje da lakše učimo imena svih tih objekata koje dodirujemo. Kada dođemo do objekta u koji je uperen prst, slijedi diranje, ali i imenovanje. Kasnije, možemo pitati bebu da pokaže gdje je drvo/auto/stup. Vjerojatno ćete se iznenaditi koliko je beba već naučila i koliko malo je zapravo potrebno da nauči pojmove u svojoj okolini.

I vratimo se mi na vrijeme. Našoj bebi je trenutno boravak vani najdraža aktivnost u danu. Tako je fokusirana, mirna i znatiželjna. A kada ne možemo van, zna biti… izazovno. Želi ići van, pokazuje na klokanicu, vrata, prozor, ali ne može razumjeti zašto ne idemo. I stan je već postao dosadan. Tu smo već svaki kutak istražili i ništa novog i zanimljivog se ne može pronaći.

Novi favoriti

Kao što smo spomenuli, boravak na otvorenom je trenutno veliki hit. Toliko zabavnih iskustava i prizora! Sad kad zna kako pokazivati prstićem, jasno daje do znanja što ju zanima. A najzanimljiviji trenutno su… Psi!

Pri pogledu na psa bilo koje vrste, boje i veličine, prvo će uzbuđeno povikati Vauvau! (više o tome poslije), a onda i mahnito pokazivati u tom smjeru. I naravno, moramo do psića. Čak smo i pomazili nekoliko prijateljski nastrojenih pasa iz susjedstva i bila je oduševljena. Druge životinje su isto zanimljive. Vrane, mačke, golubi – sve prolazi.

Ali ovaj mjesec je počela pokazivati i poseban interes za drugu djecu. Ljudska lica su među prvim stvarima koje novorođenče primjećuje, no dosad nije pokazivala diskriminaciju po dobi. Sada se jasno vidi da je više zanimaju bebe i djeca. Gleda ih fokusirano (čitaj pilji), pokazuje i pokušava stupiti u interakciju ako se približe. Počinje razdoblje paralelne igre. Bebe se vole igrati u blizini vršnjaka, no još uvijek stvatko radi svoju stvar. No ipak, sve je zabavnije u dobrom društvu. Vrijeme je da nađemo neke prijatelje na igralištu.

Pojavio se i velik interes za knjige i pod tim mislimo čitanje, ne žvakanje. Već smo kupili puno knjiga, a čak je i ponosni član knjižnice, no do ovog mjeseca joj knjige nisu baš bile zanimljive. Naravno, bile su dobre za lizanje i žvakanje, no ništa drugo. No sad se to promijenilo! Shvatila je da se i među koricama nalazi puno toga zanimljivog. Čitavi novi svjetovi ispunjeni mačkama, psima i grubzonima. Posebno su zanimljive knjige s prozorčićima koji se mogu podići. Sad već može provesti pristojno razdoblje u samostalnom istraživanju što se krije ispod njih. Nikad ne dosadi.

Slušaj što kažem

Obećali smo pojasniti Vauvau – to je njezina prva prava riječ! Da, naša mala djevojčica je počela pričati. Ogromna prekretnica. Već dugo spaja slogove i proizvodi neke kombinacije koje zvuče smisleno. Puno puta smo se pitali jesu li te kombinacije govor ili slučajnost. Sad kad je počela zaista pričati vidimo razliku.

Možete primijetiti iskru razumijevanja u njenim očima i uzbuđenje kad poveže riječ i objekt. To je VAUVAU! Da budemo iskreni, sve što se kreće je trenutno vauvau, ali prave pse oslovljava sa specifičnim supervisokim uzbuđenim tonom. Generalizacija je jedan od prvih mehanizama učenja. Sve životinje su psi, sve okrugle stvari su lopte. Diskriminacija će uslijediti nešto kasnije.

Ali to nije sve. Mama i tata su konačno dio vokabulara. Hura! Čini se kako je sada u nekoj super verbalnoj fazi jer usvaja jezik zapanjujućom brzinom. Ispitali smo i prepoznaje li mamu i tatu na slikama i da, bez pogreške! To može biti i zabavna igra za učenje obiteljskog stabla. Još jedna zabavna igra koju svakodnevno igramo je “Gdje je…?”. Gdje je banana? Gdje je drvo? Gdje je majmun? Razumijevanje jezika je uvijek puno bolje od pričanja. Iako govori samo tri riječi, razumije već preko 20, od životinja i voća  do dijelova tijela

Stvarno je fascinantno promatrati kojom brzinom djeca uče. Ovo je osjetljivi period usvajanja jezika i zaista to možete vidjeti. Toliko toga implicitno nauče, mi smo konstantno iznenađeni kad vidimo koliko razumije. No nikad ne umanjujte značaj pozitivne i podržavajuće okoline. Poduprite ovaj period intenzivnog učenja s puno priča, pjesmica, životinjskih zvukova i smijeha.

Zbogom strah od kupanja

Prošli mjesec smo imali nezgodnu situacijus s kupanjem. Malecka se odjednom počela bojati kupanja tako da smo imali problema s održavanjem večernje higijene. Možete sve o tome pročitati u članku jedanaesti mjesec djetetovog života.

Dobre vijestu su – strah je nestao! Ne samo da je strah nestao, nego sada ne može dočekati kupanje. I kako je to sve teklo? Uz puno strpljenja i malih koraka. Ukupno, trebalo je oko mjesec dana od prvog vriskanja u suzama do ponovnog sjedenja u kadici.

U početku nismo ništa silili. Oko dva i pol tjedna smo se prilagodili. Kupanac smo obavljali iznad kade, jednom rukom držeći bebu a drugom je trljajući. Bilo je… recimo samo da su mišići značajno ojačali u tom periodu. Nakon tih dva i pol tjedna, krenuli smo sa korak po korak pristupom: Prvo smo usputno bubnjali po kadici kada bismo se našli u kupaonici. To ju je zabavljalo. Tada smo počeli zajedno bubnjati, jer naravno da i ona mora probati! Nakon toga je krenulo kupanje iznad njene kadice. Držali smo je kao i zadnjih par tjedana samo što je sada kadica bila ispod nje. Pokušali smo je polagano spuštati, ali to baš nije bilo uspješno. Što se više bližila kadici, postajala je sve uznemirenija.

I tada smo počeli koristiti, vjerojatno glavnu prekretnicu – zanimljive igračke (ako kuhinjske posude možemo zvati igračkama)! I prije je s njom u kadi stalno bila knjižica, ali ovog puta smo uzeli plastičnu čašu, lopticu i posudu koje su veselo plivale u kadici ispod nje. I naravno, gledajući te igračke, morala ih je dohvatiti. Tako je dva dana prvo počela stajati u kadici, a trećeg dana je sama sjela, kao da nikada nije niti imala problema s time.

I od toga dana, mali prstić upire prema kupaonici čim je večera gotova. No sada svaki put ponesemo 2 igračke i ubacimo ih u kadu prije nego i sami “zaronimo. I sada jedino nismo presretni kada dođe vrijeme da moramo iz kadice i izaći.

S ovim mjesecom smo tako službeno završili (i preživjeli) prvu godinu djetetovog života. Znamo da je svako dijete drugačije, da svako dijete doseže miljokaze u drugačije vrijeme i da što smo do sada opisivali ne mora biti primjenjivo i na vaše dijete. No nadamo se da ste dobili neke korisne savjete, ili barem sagledali stvari iz perspektive drugih roditelja.

Nastavit ćemo pisati i o drugoj godini djetetovog života, ali svakih dva mjeseca. Ne zato što mislimo da više neće biti velikih promjena, već zato što kako djeca odrastaju, mi kao roditelji postajemo iskusniji i sve manje i manje sumnjamo u svoju roditeljsku ulogu. I nadamo se da se “vidimo” ponovno za dva mjeseca, a do tada, sretno u ulozi roditelja!

Pribilježite se na Newsletter

Pogledajte ostale aktivnosti iz kategorija…